Prošlog proljeća, muž je započeo novi posao koji uključuje veliku dozu putovanja, a prilagođavanje rasporedu s mnogo odvajanja za samostalno roditeljstvo, koje ja vodim u ovom slučaju, ostavilo veliki utjecaj na mene. U nastojanju da se uvjerim da sve mogu sama da stignem i uspijem, a i da sam dostupna i za sve ostale ljude, konstantno – dopuštam da svoje potrebe ostavljam po strani i ne vodim brigu o sebi. A kad se to dogodi, budem umorna i mrzovoljna, a to ni za kog nije dobro.
Istina je, da kad ne vodimo BRIGU o sebi, ne možemo brinuti ni o kome drugom.
Kako bih poštedjela sebe nepotrebnog stresa, smislila sam 10 načina, za samo ovu godinu, koji su fokusirani na moje zdravlje i kako bi mogli poslužiti kao podsjetnici, da budem uključena i za listu ljudi do kojih mi je stalo.
Moj cilj je da budem sigurna, da mi je rezervoar pun, tj. da tu brigu o sebi više vodim, kako bih bila spremna na sve što mi život (i majčinstvo) može dati.
1. Naći ću vremena za sebe.
I neću da se izvinjavam zbog toga.
Kao mame, previše je onih stvari koje ja “trebam” na sebi.
Trebalo bi da mogu da nastavim sve što počnem. Trebala bih biti više uključena u igre. Trebala bih planirati više aktivnosti. Ne bih trebala platiti dadilju, samo da odem sjesti u kafić.
Problem sa svim onim što treba da se uradi, je da se osjećamo kao… kreten.
Ove godine dajem samoj sebi dozvolu, da tražim svoje vrijeme.
Znam da mi treba nekoliko sati odsustva svake sedmice da ostanem pri zdravoj pameti i neću se više osjećati loše zbog toga.
2. Ja ću biti odgovorna za svoje vrijeme.
Postoji jedna mala stvar, koju mogu da uradim svakog jutra, a ona čini razliku između tog da krenem na desnoj ili na pogrešnoj nozi, a to je — da ustanem prije moje djece.
Jedan od mojih prijatelja ovo buđenje zove VAŠ dan, a ne da vas probude obaveze vašeg dana. Postavit ću svoj alarm na najmanje 15 minuta, prije uobičajenog vremena buđenja moje djece.
To mi daje vremena da skuham šolju kafe i obavim molitvu ili možda samo da gledam kako sunce izlazi. Buđenje u miru i tišini, prije nego uz uzvike: “Mama, Mama, Mama, Maaaa-mmaaaaa!” će mi definitivno olakšati dan i pomoći da vodim brigu o svom mentalnom zdravlju.
3. Vodiću brigu o svom tijelu.
Ovu godinu počinjem s trčanjem, a također sam se posvetila svom prvom maratonu u junu. Nisam sportista (ni najmanje) – biću spora i trening neće biti lagan – ali znojiti se i ubrzati broj otkucaja srca, nekoliko puta sedmično su ključni za poboljšanje stanja mog uma.
Po poznatim riječima Elle Woods, “Vježbanje vam daje hormone sreće. A ti hormoni vas čine sretnima. A sretne žene ne ubijaju svoje muževe.”
4. Prihvatit ću pomoć.
Nisam baš dobra u traženju pomoći, kad mi je ona zaista potrebna. Imam „mogu to i sama“ izražen mentalitet, ali često se osjećam umorno i preopterećeno.
U ime bolje brige o sebi, kad neko uputi poziv na večeru, reći ću da.
5. Pobrinut ću se za svoj um.
Čitat ću jednu knjigu mjesečno. Volim da čitam, ali, istini za volju, nisam mnogo toga stigla, otkako sam postala mama—i jako mi nedostaje. To ne mora biti visokokvalitetna literatura, samo dobra priča u kojoj mogu zalutati, na par sati.
6. Biću ljubazna prema sebi.
Listanje Instagrama može me učiniti tako da se osjećam, kao da nisam dovoljno mršava, dovoljno moderna ili dovoljno osvijetljena na svojim fotografijama.
Pinterest može dovesti do nezadovoljstva mojom malom kućom i neorganizovanim ormarima.
Facebook me može ostaviti da čeznem za odmorom ili za uspješnijom karijerom.
Društveni mediji su odlični za održavanje veza, ali ne baš za podsticanje zadovoljstva, dok pritom pokušavate da vodite brigu o sebi. Bit ću ljubazniji prema sebi i više cijeniti ono što imam tako što ću manje vremena provoditi na društvenim mrežama.
7. Ja ću dati prednost prijateljstvima.
U sezoni podizanja male djece, bilo je previše lahko zanemariti sva ta prijateljstva. “Shvatit će”, citiram. “I oni su zauzeti.” Iako jesu, smatram da je ključno – odvojiti vrijeme za ponovno povezivanje.
Dakle, svake sedmice ću se obratiti prijatelju – bilo putem poruke, emailom, ili uz šoljicu kafe. Samo brzinsko javljanje, da vidim kako stvari stoje i da im javim da mislim na njih.
8. Provodit ću više vremena tako da sam i psihički i fizički prisutna.
Radim pola radnog vremena od kuće. Što je odlično, jer ne postoji pravi raspored i mogu obaviti posao kad god mi to odgovara. Naravno, tu su i stvari koje sve to otežavaju. Ako nisam pažljiva, provedem dosta vremena za laptopom ili telefonom, dok sam sa svojom djecom, jer smatram da mogu brzinski provjeriti tu još jednu stvar sa liste obaveza.
Ove godine ću se više baviti uvođenjem prioriteta, kad je u pitanju provođenje vremena s djecom – prvi sat nakon škole i sat prije spavanja pripadat će isključivo njima, bez dodatnih zadataka i poslovnih obaveza, kao i vrijeme za zajedničke obroke. Posao može čekati.
9. Napravit ću mjesta za svoje strasti.
Volim da pišem. To je način na koji shvatam svoje emocije i tako bilježim uspomene. Ali to ne plaća račune, ne slaže veš, ne održava kuću čistom i ne brine o djeci, što znači da često završi na dnu moje liste prioriteta.
Znam da to ne mogu pomjeriti na vrh te svoje liste, ali mogu da izdvojim vrijeme svake sedmice samo za pisanje. I hoću. Tako ću voditi veću brigu o sebi i biću zadovoljnija i sretnija.
10. Pružat ću i prihvatati suosjećanje.
Nekih dana će se moje dijete probuditi lošeg raspoloženja. Dok će drugo dijete prosuti mlijeko po kuhinjskom podu (opet). Preskočit ću trening tad.
Obično su to stvari koje bi me natjerale da prevrnem očima i da mi se svo raspoloženje pokvari. Ali šta ako se umjesto toga suočim s greškama? “U redu je; hajde da to obrišemo zajedno.” “Nema problema; samo ću postaviti alarm ranije i umjesto toga vježbati sutra.”
Po mom mišljenju, neočekivana doza suosjećanja nikada ne prestaje da utiče na vas.