Roditeljstvo zna biti teško. Započinjem tekst prečesto ovom rečenicom, zar ne? Neko ko me ne poznaje bi rekao da se stalno žalim. Znam često i reći da odgoj dječaka kao samohrana majka bude još teži posao.
Teško je biti majka, preuzeti ulogu muškog uzora i još biti jedini financijski nositelj te malene obitelji.
Zbog svega ovog samohrane mame često osjete krivicu zbog odsustva drugog roditelja, anksioznost i nađu se u trenucima preplavljene osjećanjima sa kojima nemaju snage da se izbore.
Tada često izgubimo iz fokusa stvari koje su bitne.
Kada ste umorne, ni psihički ni fizički niste u stanju biti prisutne u životu djeteta na način na koji ste im potrebne. Ustvari, ne pišem ovo samo vama, pišem i sebi.
Ni ja nemam uvijek sve pod kontrolom i dođu mi dani kad za najobične aktivnosti nemam snage.
Tim danima krivica koju osjećam bude najizraženija. Tada sebi izgovorim najgore laži, “Nisi dobra mama”, “Ti ovo ne možeš”, “Sama si birala”, “Ne zaslužuješ sreću”. Zvuči li vam ovo poznato?
Želim da znate da vas razumijem kada padnete. Razumijem vas kad umjesto zelenog smoothija djetetu dozvolite kesicu čipsa jer nemate snage objasniti u tom trenutku šta je za njega dobro.
I kada vam se nakupi u korpi X broj mašina prljavog veša, ja vas razumijem.
I kada na kauču zaspite sjedeći u 9, a djeca vam iskoriste tu noć da ostanu budni do ponoći gledajući Bog zna šta na televizoru, razumijem.
I kada ne platite sve račune pa birate prioritetne na osnovu toga šta bi mogli prije isključiti, ja vas razumijem.
I kada ne odvedete dijete na jedan trening jer vam se činilo da ako uradite još to u tom danu, kući će da vas vrati Hitna, razumijem vas.
I nisi loša mama, i nisam loša mama kad nekad sve ne uspijem da stignem.
Ali sljedeći put kada ne možeš više i kada sebi kažeš neku laž, zastani i udahni. Samo diši. Znam da je svega previše ali znaj da te razumijem. I znaj da ima mnogo drugih žena u istoj situaciji koje te razumiju. Umjesto “Ja sam nisam dobra mama” reci sebi “Ja imam jedno dobro dijete”.
Ja imam sina koji brani djevojčice, koji hrani napuštene pse, koji zaplače kada gleda sliku svoje sestrice Mile koja mu nedostaje.
Još uvijek vjeruje da moj poljubac liječi sve.
Govori mi svaku noć pred spavanje da me voli najviše na svijetu.
I dalje ti je teško uvjeriti sebe da je laž da si loša? Razumljivo. Osoba koju je najteže ubijediti u nešto si ti. Zato sebi zapiši sve stvari na koje si ponosna i koje radiš dobro. Vremenom češ imati drukčiju perspektivu na svoju ulogu roditelja.
Biti mama dječaka je divlja vožnja po ivici ludila sa koje nježno sklizneš radi najslađeg poljupca i njegov ludi smijeh zbog savršeno tempiranog prdeža.
Smiješno je? Biti mama dječaka je URNEBESNO! I zato nemoj propustiti nijednu priliku da se smiješ iz duše!
Tvoja,
Jasmina Skender