Drage moje majke, znam da se mnogo vas nalazi u ovoj situaciji, te bismo željeli da malo pobliže s vama popričamo o svemu što posao majke ustvari obuhvata i sadrži.
Koliko god da je važno to što obavljate, ta dužnost majke koja stoji iza vašeg identiteta, također bismo voljele da prestanemo da se označavamo tako, kao ključni dio onog što nas ustvari čini i predstavlja kao individue, jer nismo samo Majke – uprkos tome što je to najljepša titula koju možete da dobijete.
Da biste bile “mame koje rade”, znale ste da ćete se vjerovatno uvijek osjećati kao da ste u žurbi i na traci – s poslom i obavezama na poslu, da biste vidjele svoju porodicu, a kako tek da uspijete uz porodicu da radite i doprinosite svom domu.
Ali uprkos našim željama da sve to učinimo, ili barem puno toga, opet ne uspijevamo – da uzdržavamo svoju porodicu, a da u isto vrijeme naučimo nove vještine, da napredujemo u karijeri, da zakažemo vrijeme za igru, napravimo hranu za bebe i vratimo knjige iz biblioteke… uglavnom da sve stignemo na vrijeme. I mislile smo da to možemo stići uz disciplinu, kreativnost i sastanke grupe roditelja na koju se možemo osloniti.
“Godinama nakon te augustovske noći, jureći magazinom i vodeći jedan bitan posao, postala sam učinkovit radnik, vješt, odgovoran i sjećam se svih stvari. Ponekad sam šokirana vlastitom produktivnošću. I ponosna sam na to kako moj sin odrasta, gledajući kako mu mama radi u kući i izvan nje. Biti zaposlena mama – moja je supermoć i slavim sve nas.”
jedna majka je izjavila, vjerujem za sve vas, kako je čast biti majka, ali i kako sve to zahtijeva puno truda, rada, žrtvovanja i posvećenosti i porodici i poslu.
Ali, moramo priznati: koliko god je to što smo zaposlene majke ključno za naš identitet, također bismo voljele da možemo prestati koristiti taj izraz.
Veći naslov je da obavljanje uloge mame ustvari jedan posao. Za sve nas.
Smatram da je situacija, COVID-19 i restrikcije, u kojoj smo se našli prethodne čak dvije godine, dovelo je do tog da su mnoge od nas mama, bile kod kuće i zamijenile svoj kancelarijski ili terenski posao, za kućni, kojem nikad kraja nema.
Mnoge od nas su također radile za platu — dok su se istovremeno brinule o djeci, nadzirale online školovanje svoje djece, pripremale obroke i užine, primale poslovne pozive, itd..
Prevelika količina vremena i stresa, za sve nas, su stvarni i ne smijemo ih uzimati zdravo za gotovo. Žene s djecom mlađom od 12 godina provodile su u prosjeku osam sati dnevno na čuvanje djece – 2020. godine, kada je toliko škola i centara za brigu o djeci bilo zatvoreno. Očevi su također radili više – oko pet sati dnevno na samoj brizi o djeci.
I da, ako ste majka s plaćenim kancelarijskim ili terenskim poslom, kao što su naslovi jasno govorili, to je zapravo ekvivalent drugog posla s punim radnim vremenom.
Veći naslov je da je biti mama posao. Za sve nas.
A razlika između mama koje “rade” i mama koje “ostaju kod kuće” podrazumijeva osuđivanje, makar jedna strana se tu uvijek nađe uvrijeđena ili želi da prepiše sve zasluge sebi. Te borbe su se godinama nazivale “ratovi majki”.
Što se pandemija više odugovlačila, a sve je više žena skrbnika, to je jasnije da je izraz “mama koja radi” , ustvari zastario, neučinkovit u shvatanju onog što smo mi ustvari jednim imenom – mame, bez obzira na posao ili nešto čim se bavimo.
Više od milion žena se još uvijek nije vratilo na posao, u plaćenoj radnoj snazi, a pandemija ulazi u treću godinu. Internacionalno žensko udruženje izvještava, na temelju izvještaja o radnim mjestima, muški radnici nadoknadili su sve svoje izgubljene poslove od 2020. Međutim, žene se još uvijek nisu vratile zbog kontinuiranih prekida u školi i brige o djeci, te nedostatka radne snage u skrbništvu za vlastitu djecu.
Neke su odlučile napustiti svoj posao, dok su druge bile prisiljene, radi brige o svojoj djeci.
Zar nisu takve mame “zaposlene mame” ?
Jesu li nekako manje vrijedne dok su u kući, nego kad imaju plaćeni posao?
Količina neplaćenog rada od strane žena je iznenađujuća. Čak iako žene ne primaju platu, one idalje rade i obezbjeđuju domaćinstvo . Kad bi žene zarađivale minimalnu platu za rad oko kuće (uključujući brigu o djeci), zarađivale bi oko 1 milijardu godišnje, u sveukupnoj kategoriji i domaćice i svih ostalih zanimanja koje žena kod kuće obnaša.
Ko smo mi da odbacimo vrijednost koju žene stvaraju, bilo da su plaćene ili ne?
Osim toga, pojam “mama koja radi” unosi se u seksistički narativ. Ne postoji ekvivalent za očeve jer se pretpostavlja da oni rade, a žene su njegovateljice i moraju da obnašaju tu funkciju.
Priznajem, koliko god me muči, izraz “otac koji radi” zvuči pomalo glupo. Svi smo toliko toga normalizovali.
Pa stvarno, ne bi li i “mama koja radi” trebala da zvuči smiješno?
“Prošlo je sedam godina otkako sam požurila kući da budem sa svojim malim sinom – završivši svoj prvi službeni dan kao mama u radnoj snazi. Stigla sam kući na vrijeme da ga vidim budnog, dok nije zaspao. Jedva. Imam našu zajedničku sliku: ja, nasmijana, iscrpljena i znojna od kardio treninga do posla. A on se nalazi u mojim rukama, zdepast i sladak. Vrijeme uslikane forotgrafije kaže 18:57, prvi od mnogih dugih dana. Bila sam tamo. I to je ono što je bitno.”
Izjava mame koja se trudi da uskladi i posao i porodicu.
Za ubuduće, uzmimo sebi za obavezu to, da ćemo proširiti vidike o našim definicijama posla, roditeljstva i budućnosti koju stvaramo za svoju djecu.
Ponosna sam što radim.
Ponosna sam što sam mama.